Fizika zgrade znanstvena je grana arhitekture i urbanizma koja izučava fizikalne utjecaje i procese koji djeluju na materijale i konstrukcije građevina – toplinu, vlagu, zvuk, svjetlo, požar. Zadatak joj je osiguranje optimalnih higijensko–tehničkih uvjeta za boravak i rad ljudi. Premda je fizika zgrade relativno mlada znanstvena grana, arhitektura se kontrolom fizikalnih utjecaja bavi od davnina.
Do 18. st. na Kvarneru su se koristili prirodni materijali (kamen, drvo, zemlja, vapno i dr.), tradicionalne tehnike i konstrukcije, rezultati višestoljetne prilagodbe klimi i ambijentu. Tehnika građenja masivnih zidova bila je, kao i u ostatku Sredozemlja, glavni način osiguranja toplinske i zvučne zaštite. Gradnja kamenih kuća koje su bile nezaptivene, vlažne i hladne, uvjetovala je korištenje dodatnih materijala i tehničkih rješenja za blokiranje propuha i vlage.
U 1. i 2. industrijsko doba Kvarnersko područje doživjelo je nagli gospodarski i urbanistički razvoj. U arhitekturu su uvedeni novi materijali i konstrukcije (željezo, čelik, beton, armirani beton). Novi materijali, za koje nije bilo prethodnog iskustva, stvorili su nove fizikalne probleme ali i inducirali često inovativna tehnička rješenja.
Arhitektura i urbanizam Kvarnera važan su dio nacionalne i europske baštine, koji nije dostatno istražen ni poznat izvan nacionalnih granica, iako to svojom vrijednošću i specifičnošću zaslužuje. Predloženo istraživanje bilo bi prvo kojim bi se istražili materijali, tehnike i metode koji su upravo u ovom prostoru u najvećoj mjeri utjecali na oblikovanje građevina i formiranje ambijenata. Rezultati projekta bili bi primjenjivi u prostornom i urbanističkom planiranju, konzervatorskoj i arhitektonskoj praksi.
ključne riječi: Kvarner, povijest arhitekture, fizika zgrade, tradicijska arhitektura, građevni materijali