Gospodarsko korištenje pomorskog dobra - izazovi usklađivanja, tumačenja i provedbe nacionalnog prava u skladu s europskim pravom


Pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, koje se može gospodarski upotrebljavati isključivo na temelju koncesije i koncesijskog odobrenja. Materija koncesija na pomorskom dobru u Republici Hrvatskoj regulirana je Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003. koji je tijekom petnaest godina primjene u praksi pokazao brojne nedostatke – neriješeni status stečenih prava, neriješenim imovinskopravni i koncesijsko pravni odnosi, neutvrđene granice pomorskog dobra te neusklađenost s općim Zakonom o koncesijama. Neusklađenost Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama s općim zakonom o koncesijama postoji od 2008. godine kada stupa na snagu Zakona o koncesijama iz 2008, nastavila se i tijekom važenja Zakona o koncesijama iz 2012., a traje sve do danas kada je na snazi Zakon o koncesijama iz 2017. Ovakvo nesređeno stanje pomorskog dobra i pravnog okvira koji se treba primjenjivati na postupke koncesioniranja, i institut koncesije uopće, u praksi rezultira stanjem pravne nesigurnosti koje se negativno se odražava na sve adresate ovih normi - davatelje koncesije i koncesionare (stvarne i potencijalne), a time i na atraktivnost ovog strateškog gospodarskog resursa za potencijalne investitore.

Zakonom o koncesijama iz 2017. implementirana je u hrvatski pravni sustav Direktiva 2014/23/EU o dodjeli ugovora o koncesiji, čime je za sve one koji primjenjuju pravila vezana za koncesije u RH, nastala obveza da ne samo Zakon o koncesijama, nego cjelokupno hrvatsko pravo (time i Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama) tumače na način da se ostvari cilj i svrha Direktive (tzv. tumačenje sukladno pravu Unije). Zakonom o koncesijama je, međutim, polje primjene njegovih odredbi postavljeno šire negoli je to predviđeno Direktivom 2014/23/EU, odnosno, koncesijama se nazivaju i neka ovlaštenja za obavljanje usluga koja prema pravu Unije nisu koncesije. Na takve akte koji, u skladu s pravom Unije nisu koncesije, jer nisu javne usluge, trebalo bi primijeniti odredbe Direktive 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu (tzv. Bolkesteinova Direktiva), koja je također implementirana u hrvatsko pravo.

Stajalište da je pitanje razgraničenja područje primjene pravila o koncesijama za usluge od područja primjene pravila o ovlašćivanju za obavljanje djelatnosti važno i od utjecaja na mjerodavno pravo zauzeo je i Sud Europske unije odlučujući o prethodnom pitanju na zahtjev Regionalnog upravnog suda za Lombardiju u Italiji glede 'koncesije' na pomorskom dobru i javnom dobru jezera koja su namijenjena obavljanju turističko-rekreativne djelatnosti.

Cilj je ovoga projekta analizirati odredbe europskog prava i prakse Suda Europske unije s ciljem jasnog razgraničenja polja primjene Direktive 2014/23/EU o koncesijama i Direktive 2006/123/EZ o uslugama. Također, potrebna je i sustavna analiza nacionalnog prava i prakse u ovom području. Na temelju dobivenih rezultata planira se dati smjernice za pravilnu primjenu i tumačenje Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i njegova odnosa sa Zakonom o koncesijama, sve u skladu s ciljem i svrhom navedenih direktiva. Rezultati istraživanja koji se odnose na razgraničenje područja primjene pravila o koncesijama od područja primjene pravila o uslugama bili bi korisni i za daljnja istraživanja u drugim područjima u kojima se prema hrvatskom pravu dodjeljuju koncesije. Nadalje, budući da je u tijeku donošenje novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, cilj je projekta dati konkretne prijedloge zakonskih odredbi o koncesijama i ovlaštenjima na pomorskom dobru, koji bi poslužili za raspravu o ovoj kompleksnoj materiji i bili osnova za nacrt dijelova novog zakona.


Istraživački tim
Dario Đerđa dariod@pravri.hr
Mariza Menger mmenger@pravri.hr
Iva Tuhtan Grgić ituhtan@pravri.hr

Doc. dr. sc. Iva Tuhtan Grgić

Pravni fakultet
Pravni fakultet

e-pošta: ituhtan@pravri.hr
prostorija: Kabinet 12
konzultacije: Srijeda 10:00-12:00
telefon: 051359534

Iva Tuhtan Grgić