Početak projekta: 1.10.2025.

Istraživanje će ponuditi spoznaje o kulturi sjećanja i komemorativnim praksama za vrijeme talijanske uprave u Istri i Rijeci, s posebnim naglaskom na fašizam i sjećanje na Prvi svjetski rat.

Sredinom 20-ih godina prošlog stoljeća u Italiji je uspostavljen fašistički režim koji će snažno obilježiti talijansko društvo, pa tako i ovaj višejezični i višenacionalni prostor nekadašnje Habsburške Monarhije. Ključnu ulogu u fašističkoj totalitarnoj ideologiji imale su politike sjećanja i komemorativne prakse, poglavito na pobjedonosni Prvi svjetski rat, te fašističko nasilje koje je kulminiralo „maršem na Rim“ 1922. godine. No, na prostoru novoanektiranih Istre i Rijeke, već prije stupanja fašizma na vlast politike sjećanja i komemorativne prakse obilježene su talijanskim nacionalističkim narativima, među kojima su Prvi svjetski rat, ali i rimsko i venecijansko nasljeđe, imali istaknutu ulogu.

Poput ostalih „novooslobođenih“ krajeva, istarski i riječki prostor biva obogaćen spomenicima, spomen-pločama, kosturnicama, nazivljem (izmjenom imena ulica, novim udruženjima i sl.) te raznovrsnim publikacijama i manifestacija s ciljem predstavljanja teritorija i stanovništva isključivo talijanskima i fašističkima. Završetkom Drugog svjetskog rata, promjenom države i režima, vizualna pripadnost Kraljevini Italiji i fašizmu gotovo je u potpunosti uništena, a postojanje ove politički i nacionalno nabijene međuratne kulture sjećanja je izbrisano.

Na prostoru koji je u 20. stoljeću iskusio više radikalnih povijesnih lomova i promjena režima, popraćenih uništenjem spomenika i promjenama toponima, cilj projekta je po prvi puta sistematski istražiti i povijesno kontekstualizirati politike sjećanja fašističkog režima na ondašnjoj talijanskoj istočnoj granici. Pored perspektive poraženih u Prvom svjetskom ratu, analize reakcija stanovništva i antifašističkih inicijativa, projekt će analizirati kontinuitet fašističke memorijske matrice u suvremenim narativima o talijanskoj istočnoj granici.