Početak projekta: 1.10.2025.

Recidiv je neriješena tema ortodoncije, a stabilnost gorući problem ortodontskog liječenja. Postterapijske promjene zubnog luka mogu biti recidiv prethodne malokluzije, posljedica premašivanja kompenzacijskih limita tijela, disfunkcije, kasnog rasta mandibule ili fiziološke promjene starenja / sazrijevanja denticije. Raznim retencijskim protokolima nastoji se održati  postignut ishod ortodontskog liječenja. Uspjeh je ovisan i o oštećenjima retencijskih naprava i kooperabilnosti pacijenta. Retencijske naprave mogu interferirati s održavanjem oralne higijene i zdravljem parodonta. Ispitala bi se djelotvornost i isplativnost nekoliko retencijskih protokola u randomiziranom kontroliranom pokusu: upletenih i umreženih fiksnih retencijskih naprava zalijepljenih lingvalno na krune zubi interkaninog sektora te mobilne naprave izrađene od termoplastične folije. Djelotvornost je mjera učinaka intervencije u kontroliranim uvjetima, a isplativost ekonomski aspekt odnosa između ishoda i troškova. Usporedit će se protokoli u dvogodišnjem retencijskom razdoblju – troškovi, higijena, promjene na zubima i parodontu te ovisnost o predterapijskom stanju (obliku luka i prostoru), prisutnosti umnjaka, dobi i spolu te terapijski induciranim promjenama (ekspanzija, proklinacija, ravnanje Speeove krivulje). Ispitanici će reporitirati učinkovitost žvakanja, halitozu, promjenu okusa, otečenosti i krvarenja gingive te psihosocijalne efekte. Procijenjivat će se i crte ličnosti (perfekcionizam, samopoštovanje, slika tijela) koji bi mogli biti posrednici između postterapijskih promjena u denticiji i reportiranja kvalitete života. Analiziralo bi se formiranje biofilma na retencijskim napravama te kontrola biofilma. Klinički pokus bi se nadopunio in vitro pokusom u kojem bi se analiziralo formiranje i mehanička i kemijska kontrola biofilma te citotoksičnost materijala naprave. Time bi se dale smjernice za dugotrajnost postignutih rezultata i minimalizaciju nusefekata.