Početak projekta: 1.10.2025.

Šećerna bolest tipa 2 (ŠBT2) predstavlja globalni zdravstveni izazov. Patofiziološki mehanizam karakterizira kompleksna interakcija imunometaboličkih poremećaja, pri čemu inzulinska rezistencija u perifernim tkivima predstavlja ključni patogenetski element. Ova metabolička disfunkcija dovodi do progresivnog oštećenja ciljnih organa kroz mehanizme kronične hiperglikemije, oksidativnog stresa i endotelne disfunkcije. Istraživanja ukazuju da vezikule poznate kao egzosomi koje se otpuštaju iz različitih stanica,  imaju značajnu ulogu u komunikaciji među tkivima koja je bitna za održavanje homeostaze glukoze, ali i za patogenezu metaboličkih bolesti, modulirajući procese poput polarizacije makrofaga, upale i fibroze. Egzosomi sadrže proteine, lipide, fragmente DNA te različite forme RNA molekula, pri čemu se posebna pažnja pridaje izražaju mikroRNA (miRNA) i lipidnom profilu koji varira ovisno o tkivu iz kojeg potječu.  Novi terapijski pristup u liječenju ŠBT2 čine agonisti receptora glukagonu sličnog peptida 1 (GLP-1RA) koji povrh učinka na glikemiju ostvaruju širok spektar drugih povoljnih kardiometaboličkih učinaka. Recentna istraživanja iz dana u dan rasvjetljavaju različite aspekte njihova djelovanja, no utjecaj na sadržaj cirkulirajućih egzosoma  ostaje nejasan. ​Predloženo translacijsko istraživanje predstavlja pionirski korak u razumijevanju utjecaja terapijske intervencije  GLP-1RA na sastav egzosoma koje može značajno unaprijediti saznanja o mehanizmima njihova djelovanja te otvoriti nove smjerove u personalizaciji dijagnostičkog i terapijskog pristupa u ŠBT2.  Analizom egzosomalnih biomarkera i njihove korelacije s terapijskim odgovorom moguće je razviti korisne prognostičke alate za stratifikaciju pacijenata i prilagodbu terapije individualnim potrebama te identificirati nove ciljeve za razvoj još učinkovitijih terapijskih opcija kako bi se poboljšali ishodi liječenja i kvaliteta života osoba sa ŠBT2.