Početak projekta: 1.10.2025.

Suočavajući se s trajnim izazovima u razumijevanju složenih funkcija mozga i razvoju učinkovitih dijagnostičkih i terapijskih alata za neurološke poremećaje, ovo istraživanje predlaže detaljnu analizu mjera funkcionalne povezanosti mozga dobivenih iz EEG signala. Ova studija fokusira se na detaljnu analizu upotrebe neusmjerenih i usmjerenih mjera statičke funkcionalne povezanosti mozga pri analizi EEG signala. Cilj istraživanja je ispitati kako različite mjere funkcionalne povezanosti mogu doprinijeti boljem razumijevanju dinamike moždane aktivnosti, s posebnim naglaskom na razlikovanje izravnih i neizravnih interakcija među moždanim regijama. Neusmjerena funkcionalna povezanost temelji se na analizama koje mjere koherenciju ili korelaciju (i sličnih), između regija bez razmatranja smjera informacija, dok usmjerena povezanost uključuje metode poput Grangerove uzročnosti i transfer entropije (i sličnih) koje istražuju smjer informacija između regija, omogućujući dublje razumijevanje uzročnih odnosa među njima. Korištenje koeficijenata kompleksne Pearsonove korelacije i drugih relevantnih mjera pomoći će u razlučivanju povezanosti uz i bez utjecaja volumne provodljivosti, pružajući precizniji uvid u stvarne interakcije među regijama. Nadalje, istraživanje će obuhvatiti dinamičku funkcionalnu povezanost, analiziranu uz pomoć tehnika za praćenje vremenskih promjena, što omogućava precizniju procjenu promjena u povezanosti moždanih regija. Ove mjere i metode bit će ispitane na sintetičkim i realnim EEG signalima, čime će se osigurati širok okvir za njihove potencijalne primjene u neuroznanosti, s krajnjim ciljem poboljšanja našeg razumijevanja moždane funkcije i olakšavanja razvoja inovativnih dijagnostičkih i terapijskih pristupa.