Početak projekta: 1.10.2025.

Ubrzan razvoj industrije i inženjerskih materijala zahtijeva brže, točnije i pouzdanije metode za procjenu njihovih svojstava i mehaničkog ponašanja. Tradicionalne metode, koje se oslanjaju na eksperimentalna ispitivanja i empirijske modele, često su skupe, dugotrajne i ograničene na specifične uvjete ispitivanja. S druge strane, tehnike strojnog učenja otvaraju nove mogućnosti za unaprjeđenje analize podataka, smanjenje potrebe za fizičkim testiranjima i razvoj prediktivnih modela s većom preciznošću.
Ovaj projekt usmjeren je na povezivanje znanja o mehaničkom ponašanju materijala s naprednim metodama strojnog učenja kako bi se razvili modeli za pouzdanu procjenu svojstava i ponašanja materijala. Analizirat će se postojeći pristupi, istražiti ključni izazovi poput dostupnosti podataka i interpretabilnosti modela te osmisliti sustavni okvir koji omogućava precizniju procjenu i bolju prilagodljivost industrijskim potrebama.
Razvoj metodologije temelji se na kombinaciji eksperimentalnih podataka i naprednih algoritama strojnog učenja. Poseban naglasak stavit će se na razumijevanje koji su parametri ključni za opisivanje mehaničkog ponašanja materijala i kako ih najbolje iskoristiti u modeliranju. Vrednovanje rezultata bit će ključni korak u osiguravanju pouzdanosti procjena, a dodatna pažnja posvetit će se razumljivosti modela kako bi istraživači i inženjeri mogli donositi utemeljene i argumentirane odluke na temelju dobivenih rezultata.
Osim znanstvenog doprinosa, projekt ima i širi društveni i gospodarski značaj. Razvijeni alati omogućit će bržu i efikasniju procjenu materijala, što može rezultirati smanjenjem troškova proizvodnje, optimizacijom dizajna komponenti i povećanjem sigurnosti konstrukcija.
Dugoročno, ovaj projekt postavlja temelje za širu primjenu strojnog učenja u inženjerskoj praksi, doprinoseći razvoju učinkovitijih, predvidljivijih i ekološki održivijih pristupa u procjeni svojstava i mehaničkog ponašanja materijala.