Posljednjih se godina upotreba aditivne proizvodnje (engl. additive manufacturing – AM) metalnih materijala širi zahvaljujući mogućnosti postizanja kompleksnih geometrija, visoke optimizacije te brze izrade samog proizvoda. Posljedično se javlja potreba za sustavnim istraživanjem o utjecaju procesnih parametara aditivne tehnologije na mehanička svojstva izradaka, budući da su ta svojstva od ključne važnosti za pouzdano i učinkovito konstruiranje komponenti i sustava. Uz već poznata standardizirana eksperimentalna ciklička ispitivanja na vlak i tlak, što u većini slučajeva implicira dugotrajan i skup postupak koji je, uz to, razarajući, karakterizacija materijala može se provesti i neinvazivnom metodom nanoutiskivanjem. Mehanička svojstva materijala koriste se onda kao ulazni podatak prilikom numeričkog modeliranja ponašanja materijala, što predstavlja ključan dio razvoja proizvoda tj. računalnih simulacija opteretivosti i trajnosti. Za precizno modeliranje ponašanja materijala pomoću numeričkih metoda potrebno je, pak, koristiti modele ponašanja materijala koji omogućavaju repliciranje ponašanja uočenog tijekom eksperimentalnih ispitivanja.