Kako suvremene nosive konstrukcija u pravilu sadrži vitke gredne konstrukcijske elemenate, tankostjenog poprečnog presjeka, to je odziv tako optimiziranih konstrukcija na djelovanje vanjskog opterećenja istovremeno mnogo složeniji, a posebno je izražena njihova povećana sklonost ka gubitku stabilnosti deformacijske forme i pojavi izvijanja. Pojava se nestabilnosti kod grednih nosača može manifestirati u obliku čiste fleksijske, čiste torzijske, torzijsko-fleksijske ili lateralno deformacijske forme. Svi navedeni oblici spadaju u tzv. globalne forme gubitka stabilnosti, odnosno izvijanja. Kod tankostjenih se grednih nosača može pojaviti i lokalna forma gubitka stabilnosti, pri kojem dolazi do značajnijeg lokalnog izobličavanja poprečnog presjeka jer početni oblik poprečnog presjeka postaje nestabilan, čime može doći do kolapsa prije pojave globalne forme nestabilnosti. Stoga je u optimalnom dizajnu konstrukcija potrebno posebnu pažnju posvetiti točnom određivanju graničnog stanja stabilnosti deformacijskih formi, odnosno čvrstoće na izvijanje. Nadalje, u posljednjim je dekadama značajno porastao interes istraživača za kompozitnim materijalima. Veliki potencijal FRP (fiber reinforced polymers) kompozita ima za posljedicu da ih se u inženjerskoj praksi, primarno u avionskoj industriji te u građevinskim aplikacijama, često koristi kao zamjena za konvencionalne materijale kad god je to moguće i financijski isplativo, primarno zbog njihove izdržljivosti i male težine, ali i zbog niske termičke osjetljivosti i otpornosti na koroziju. Istraživanje koje će se provoditi unutar ovoga projekta obuhvatit će analizu postojećih konačnoelementnih algoritama za modeliranje nelinearnog odziva metalnih i kompozitnih grednih konstrukcija, okvirnih konstrukcija s polukrutim vezama te problema propagacije pukotine u konstrukcijskim elementima, poboljšanje i nadogradnja vlastitih konačnoelementnih modela.