Spoznaje do kojih su u svojim dosadašnjim proučavanjima gramatičkih i pragmatičkih tema došli članovi projektnog tima polazišta su novim istraživanjima.

Naši se projektni zadaci vezuju uz dvije glavne okosnice: jedna je tradicionalna filološka i tiče se proučavanja hrvatske gramatikografske tradicije, druga se okreće novijim (funkcionalnim) jezičnim opisima koji su otvoreni spoznajama drugih znanstvenih područja, pa tako i filozofije, psihologije, kognitivnih znanosti itd. Bitna je značajka funkcionalnih pristupa jeziku – po čemu se oni razlikuju od onih formalnih, strukturalističkih – usmjeravanje zanimanja (i) na jezik u uporabi, u međuljudskoj interakciji. Posljedično, pomiče se i gornja granica jezikoslovnih opisa – s rečenice (kao apstraktne, jezične jedinice) na nadrečenično jedinstvo, tekst i/ili diskurs kao komunikacijski događaj. Modificirani i/ili promijenjeni teorijsko-metodološki koncepti bit će primijenjeni na konkretne opise (hrvatskoga) jezika.

Dosadašnje spoznaje. Svoja istraživanja podjednako temeljimo na postojećim gramatikama hrvatskoga jezika (starijima i novijima), novijim lingvističkim teorijama (pragmalingvistika, sistemska funkcionalna teorija i gramatika, lingvistika/teorija teksta itd.) i teorijskim radovima iz područja filozofije jezika. Uvelike ćemo se oslanjati i na dosadašnja istraživanja članova projektnog tima.

Hipoteza. Uključivanje pragmatičkoga aspekta u jezikoslovna istraživanja – kao, uostalom, i spoznaja drugih društvenih i humanističkih znanosti – može riješiti problem manjkavosti strukturalističkih pristupa jeziku te unaprijediti gramatičke opise (hrvatskoga) jezika. Također očekujemo da će novi (funkcionalni) pristupi – uključe li se u sveučilišnu nastavu (hrvatskoga) jezika – studentima olakšati razumijevanje mehanizama na kojima funkcionira jezična djelatnost.

Cilj istraživanja. Glavni je cilj naših istraživanja produbiti spoznaju o mehanizmima na kojima počiva gramatičko ustrojstvo (hrvatskoga) jezika i jezična komunikacija.