Između zdravog razuma i neuropsihologije: problem sučeljavanja


U filozofskim i pravnim raspravama o moralnoj ili pravnoj odgovornosti osoba s određenim psihopatologijama sve veću ulogu igraju genetska i neuroznanstvena istraživanja. U tim raspravama često se zanemaruje problem prevođenja i povezivanja neuropsiholoških i podataka sa zdravorazumskim psihološkim pojmovima koji se nalaze u podlozi društvenih i pravnih praksi. Taj problem možemo nazvati problemom sučeljavanja. S jedne strane, u neuroznanosti se govori o neuronima, sinapsama, električnim nabojima i slično, te se konstruiraju sofisticirani kompjutacijski modeli mozga. S druge strane, u svakodnevnom životu oslanjamo se na pučko-psihološka ili zdravorazumska objašnjenja ponašanja koja koriste pojmove želja, vjerovanja, namjera, nadanja, itd. Problem se manifestira u etičkim i pravnim raspravama kada se koriste podaci o mozgu kako bi se odredila djelatnikova racionalnost. Na primjer, neki autori argumentiraju da otkriće razlika u aktivaciji određenih dijelova mozga kod pojedinaca s antisocijalnim poremećajima osobnosti i zdravih ljudi ukazuje na važna oštećenja u racionalnim sposobnostima kod ljudi s takvim poremećajima. Iz takvih spoznaja se dalje zaključuje o moralnoj i pravnoj odgovornosti osoba s antisocijalnim poremećajem osobnosti. Međutim, pojam pravne odgovornosti se oslanja na pojam svjesnosti i postojanje sposobnosti za razložno ili racionalno reguliranje ponašanja u skladu moralnim ili pravnim normama. S obzirom na ovu diskrepanciju u svakodnevnom i znanstvenom poimanju i objašnjenju ponašanja javlja se problem kako opravdati zaključivanje iz jedne domene u drugu.

U projektu istražujemo može li sve utjecajnija nova paradigma prediktivnog mozga/uma iz neurokognitivnih znanosti poslužiti kao most između zdravorazumske psihologije i spoznaja iz neuroznanosti. Unutar ove paradigme, kognitivni procesi se modeliraju postuliranjem mentalnih reprezentacija koje se opisuju u terminima predviđanja, pogreške i modifikacije predviđanja na temelju ponderiranja pogrešaka. Iz zdravorazumske perspektive pojam predviđanja se objašnjava u terminima očekivanja. Pojam očekivanja ima jasnu funkcionalnu ulogu u zdravorazumskom objašnjenju ponašanja. Stoga, ono što konceptualno omogućava primjenu ove paradigme jest njeno konstitutivno oslanjanje na kompjutacijske modele koji postuliraju očekivanja i vjerovanja. Ovi modeli mogu direktno premostiti jaz između neurokognitivnih mehanizama koji objašnjavaju suberpersonalnu ili neurokognitivnu razinu funkcioniranja s personalnom razinom koja se opisuje u terminima svjesnog odlučivanja. Ovo uvjerenje se temelji na eksplanatornoj uspješnosti ove paradigme da 1) kompjutacijski modelira kognitivne procese formulirane u terminima funkcionalno sličnima pojmovima iz zdravorazumske psihologije i 2) te ih koristi za izvođenje zaključaka o fiziološkim procesima u mozgu.


Istraživački tim
David Grčki dgrcki@gmail.com
Inti Brazil i.brazil@donders.ru.nl
Christoph Mathys cmathys@sissa.it
Marko Jurjako mjurjako@ffri.hr

Doc. dr. sc. Marko Jurjako

Filozofski fakultet
Filozofski fakultet

prostorija: F-422
e-pošta: mjurjako@ffri.hr
telefon: +385 51 669 210




MEĐUNARODNA VIDLJIVOST:
CITATIH-INDEXI10-INDEX
CROSBI profil
Google Scholar 19 2 0