Što čitamo kad čitamo Sherlocka Holmesa u prijevodu: o teoriji i praksi prevođenja popularne književnosti


Predloženo istraživanje proizlazi iz arhivskog otkrića u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu gdje je, tijekom istraživanja ranih prijevoda pripovijedaka britanskog autora  Arthura Conana Doylea o Sherlocku Holmesu, autorica pronašla niz prijevoda pripovijedaka o slavnom detektivu objavljenih između 1907. i 1933. i katalogiziranih pod 'Doyle, Arthur Conan' iako im Doyle nije bio autor. Dosadašnje istraživanje pokazalo je kako se radi o krivotvorinama koje su namjerno objavljivane pod Doyleovim imenom u obliku sveščića kao dio serije Detektiv Sherlock Holmes i njegovi znameniti doživljaji a čiji je izvor, do sudskog procesa pokrenutog radi zaštite autorskih prava 1933., bila izdavačka kuća Verlagshaus für Volksliteratur und Kunst u Berlinu (usp. Riztheimer 2016). U prvom dijelu istraživanja autorica uspoređuje ove tekstove s tekstovima knjiga nedavno objavljenih u Hrvatskoj (2008. – 2009.) u izdanju Centruma iz Zagreba pod imenom Arthura Conana Doylea. Namjera je pokazati da se radi o istim, ponešto uređenim, falsifikatima netočno katalogiziranim kao Doyleova djela u katalogu NSK te UNESCO-ovom Index Translationum. Istraživanje baca novo svjetlo na segment hrvatskog izdavaštva s početka 20. stoljeća usmjerenog na masovnu proizvodnju jeftine popularne ('trivijalne' ili 'šund-') literature o kojoj Krleža progovara kao o 'parfimiranom smeću' u Tri kavaljera frajle Melanije (usp. Majhut 2016; Grdešić 2011). Nadalje, istraživanje također upozorava na slične pojave u izdavaštvu na početku 21. stoljeća prouzrokovane propustima i nedovoljnoj angažiranosti struke. Drugi dio istraživanja dopunjava i proširuje sliku utjecaja ovih 'lažnih Sherlocka' mapiranjem geografskog dosega prijevoda spomenute njemačke serije trivijalnih romana Detektiv Sherlock Holmes und seine weltberühmten Abenteuer temeljem više kratkoročnih arhivskih istraživanja. Cilj je, s jedne strane, analizirati i testirati teorijske tvrdnje o sustavu i diseminaciji svjetske književnosti, posebno onima proizašlih iz 'distant reading' pristupa, dominantnog u digitalnoj humanistici (usp. Moretti 2005; 2013) a koji pretpostavljaju London i Pariz kao centre književne proizvodnje na kraju devetnaestoga i početku dvadesetoga stoljeća; radna pretpostavka jest da to čine prvenstveno zato jer nemaju (dovoljno) podataka o književnoj proizvodnji i diseminaciji na istoku i jugu Europe. Drugi cilj jest ukazati na sličnosti u produkciji i diseminaciji prijevoda ovakve derivativne trivijalne književnosti na početku dvadesetog stoljeća, shvaćene kao pastiša, sa suvremenom hiperprodukcijom transmedijskih adaptacija popularnih književnih tekstova (u obliku filmova, TV serija, vlogova, grafičkih novela/stripova, video-igrica i sl.) te kroz analizu ovih paralela doprinijeti teorijskom povezivanju teorije prevođenja i teorije adaptacija.


Istraživački tim

Doc. dr. sc. Antonija Primorac

Filozofski fakultet

konzultacije: srijedom 15:30-17h i prema dogovoru e-mailom
prostorija: F-916
e-pošta: antonija.primorac@ffri.uniri.hr
telefon: 051265622

CROSBI
ORCID


MEĐUNARODNA VIDLJIVOST:
CITATIH-INDEXI10-INDEX
Google Scholar 46 5 2
ResearchGate