Genetički i biokemijski biljezi metabolizma membranskih fosfolipida i masnih kiselina kao predskazatelji odgovora na antipsihotičnu terapiju u bolesnika s psihotičnom epizodom


 

Od shizofrenije boluje 0,5 – 1% svjetske populacije, zbog čega predstavlja velik znanstveni interes, ali i izazov. Poremećena kompozicija membranskih fosfolipida i deficit polinezasićenih masnih kiselina (engl. polyunsaturated fatty acid – PUFA), koji su kontinuirano opaženi u membranama živčanih, ali i perifernih stanica (eritrocita) bolesnika sa shizofrenijom, impliciraju, u okviru fosfolipidne membranske hipoteze shizofrenije, poremećaj neurorazvojnih procesa, kao i čitavog niza staničnih funkcija, među kojima se poseban značaj pripisuje abnormalnom mehanizmu prijenosa signala u stanicama. Čini se da se poremećen prijenos signala u shizofreniji, osim u disfunkciji multiplih neurotransmiterskih sustava u središnjem živčanom sustavu, reflektira i na perifernim stanicama, a njegova jednostavna manifestacija je oslabljena ili izostala pojava vazodilatacije kože nakon aplikacije otopine vitamina B (niacina) na podlakticu, koja je opažena u 24 – 90% bolesnika. Nadalje, abnormalan bi prijenos signala, uslijed deficita, ali i neravnoteže pojedinih PUFA, poput molekula iz n-3 i n-6 PUFA obitelji, mogao pridonijeti i drugim značajkama shizofrenije, kao što su pojačano stanje upalnog odgovora te poremećeni metabolizam lipida i glukoze, a koji posebice dolazi do izražaja nakon primjene antipsihotične terapije. Rezultati našeg višegodišnjeg istraživanja ukazuju na značajan učinak polimorfizama u genima koji su uključeni u metabolizam membranskih fosfolipida i PUFA na kliničke značajke shizofrenije, poput dobi nastupa bolesti, težine kliničke psihopatologije, ovisnosti o pušenju, osjetljivosti kože na niacin te koncentracije lipida i glukoze u plazmi. Antipsihotici, čija je uloga "ispravljanje" neravnoteže neurotransmiterskih sustava u mozgu, temelj su suvremene farmakoterapije shizofrenije, a novije spoznaje ukazuju na njihovu ulogu u modulaciji metabolizma membranskih fosfolipida i PUFA koja bi mogla biti implicirana i u odgovoru na antipsihotičnu terapiju. U okviru ove potpore nastavit ćemo istraživati doprinose li polimorfizmi gena za fosfolipaze A2 (PLA2), ciklooksigenazu-2 (COX-2) i transkripcijski čimbenik peroksisomnim proliferatorom aktivirani receptor alfa (PPARa), koji su tijekom našeg višegodišnjeg istraživanja pokazali učinak na brojne kliničke značajke shizofrenije, odgovoru na antipsihotičnu terapiju. Također ćemo ispitati doprinosi li modulacija koncentracije glukoze i lipida u plazmi, pojedinačno, i u interakciji s polimorfizmima, terapijskom odgovoru, kao i mogu li PLA2, COX-2 i PPARa polimorfizmi, kao zasebni čimbenici, modulirati koncentracije glukoze i lipida u plazmi bolesnika (prije uvođenja terapije i nakon osam tjedana terapije). Nadalje, testirat ćemo može li uzimanje antipsihotične terapije doprinijeti modulaciji sastava masnih kiselina membrana eritrocita i odgovora kože na niacin, postoji li povezanost navedene modulacije i odgovora na terapiju, kao i mogu li inicijalni sastav masnih kiselina membrana eritrocita i odgovor kože na niacin biti predskazatelji terapijskog odgovora kod bolesnika koji prethodno nisu uzimali antipsihotike. S obzirom da se nedavno pronađene značajno povišene koncentracije n-6 PUFA i mononezasićenih masnih kiselina u serumu bolesnika sa shizofrenijom povezuju s njihovim membranskim deficitom, dodatno planiramo ispitati povezanost koncentracije serumskih masnih kiselina ovisno o odgovoru na terapiju. Kako bi istražili postoje li razlike u analiziranim biokemijskim parametrima, kao i njihovoj dinamici, u novoboljelih ispitanika, u odnosu na one u kojih bolest već traje određeni vremenski period, osim bolesnika s prvom psihotičnom psihozom s kriterijima sa shizofreniju ili shizoafektivni poremećaj, u istraživanje planiramo uključiti kronične bolesnike kod kojih je došlo do pojave psihotične epizode uslijed neuzimanja antipsihotika. Očekujemo da će ovo interdisciplinarno istraživanje, objedinjujući nekoliko sastavnica Sveučilišta u Rijeci (Zavod za biologiju i medicinsku genetiku, Zavod za fiziologiju, imunologiju i patofiziologiju i Zavod za kemiju i biokemiju Medicinskog fakulteta, Odjel za fiziku, Kliniku za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Rijeka i Psihijatrijsku bolnicu Rab), a u suradnji sa sastavnicom Sveučilišta u Zagrebu (Klinikom za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice), pridonijeti daljnjem razumijevanju utjecaja čimbenika uključenih u metabolizam fosfolipida i masnih kiselina na kliničku ekspresiju shizofrenije te pomoći u izboru prikladnih psihofarmaka za oboljele, kao i probiru bolesnika s pojačanim rizikom za razvoj metaboličkih abnormalnosti, poput dijabetesa i dislipidemija, a koje predstavljaju značajan uzrok morbiditeta i mortaliteta u bolesnika sa shizofrenijom.

 

 

 

 

 

 

 

 


Istraživački tim
Alena Buretić-Tomljanović alenabt@medri.uniri.hr
Hrvoje Jakovac hrvoje.jakovac@medri.uniri.hr
Diana Mance diana.mance@uniri.hr
Klementina Ružić klementina.ruzic@medri.uniri.hr
Rebić Jelena jrebic@net.hr
Vesna Šendula-Jengić vesna.sendula@gmail.com
Peitl Vjekoslav vjekoslav.peitl@gmail.com
Zaharija Ira zaharija2000@yahoo.com
Smiljana Ristić smiljana.ristic@medri.uniri.hr
Karlović Dalibor dalibor.karlovic@gmail.com
Gordana Čanadi Jurešić gordanacj@medri.uniri.hr

Doc. dr. sc. Sergej Nadalin dr. med.

Medicinski fakultet
Medicinski fakultet

e-pošta: sergej.nadalin@uniri.hr
prostorija: Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Zavod za medicinsku biologiju i genetiku, Braće Branchetta 20, 51000 Rijeka


MEĐUNARODNA VIDLJIVOST:
CITATIH-INDEXI10-INDEX
CROSBI
Google scholar 132 7 7
ORCID
ResearcherID